Baš danas prolistam PC Chip i ugodno se iznenadim - objavili mi intervju. Što je najljepše, objavili sve što sam rekao i upakirali to u kvalitetan članak na 2 stranice. I na slici sam dobro ispao.
Ma svaka čast ;-)
Više o tome:
Pc Chip, br. 117 str 134 Ovisnost o Internetu
pon - 31.01.2005
chip and dale
objavio fotoalbum 31. siječanj 2005 21:59:00 | Permalink |
0 komentar(a)
ned - 30.01.2005
Bal
Od danas je Zagreb četvrti grad u svijetu sa Balom.
Večeras je bilo izvrsno, sljedeće godine sigurno još bolje, a hrvati, kako god mali bili, doista imaju pravu metropolu. Očito je da je nama Lijepa Naša mnogo ljepša nego što se to ponekad čini, piše lopticaskočica svoje viđenje bala.
Vrhunska umjetnička priredba na koju je svratila gradska krema, pa i šire, ranije su komentirale i druge blogerice, koje su bile spriječene doći. Čitajte o tome i Clitorellu, ali loptica nam donosi trač iz prve ruke. A bal je upravo takav društveni događaj gdje se ide da se vidi i bude viđen.
Večeras je bilo izvrsno, sljedeće godine sigurno još bolje, a hrvati, kako god mali bili, doista imaju pravu metropolu. Očito je da je nama Lijepa Naša mnogo ljepša nego što se to ponekad čini, piše lopticaskočica svoje viđenje bala.
Vrhunska umjetnička priredba na koju je svratila gradska krema, pa i šire, ranije su komentirale i druge blogerice, koje su bile spriječene doći. Čitajte o tome i Clitorellu, ali loptica nam donosi trač iz prve ruke. A bal je upravo takav društveni događaj gdje se ide da se vidi i bude viđen.
objavio fotoalbum 30. siječanj 2005 3:43:00 | Permalink |
0 komentar(a)
sub - 29.01.2005
Sapienti Sat
Sapienti sat - pametnome dosta.
danas sam se morao probuditi, ono rano prije 10 h da nađem audio kazetu. To vam je onaj retro muzejski primjerak za snimanje zvuka, stavi se u kombo uređaj pa se stisne gumb i snima.
Dakle nakon opće potrage, morao sam naći i snimiti radio emisiju, što je komplicirano - em treba stisnut gumb, em treba potrefit radio postaju. I to radio koji ne slušam svaki dan. Fakat, tko uopće sluša radio? Nikad mi nitko nije rekao da me je slušao u nekoj emisiji... Na Tv da, no što je tu je.
Frendove snimiš pa im spremiš snimku. Pa i meni to rade, svako malo.
Dakle emisija je bila super, ma sve te talk show emisije znaju bit dobre.
A nikad ne zapamtim o čemu su to oni tamo pričali. Ali je moja frendica zvučila super. Da. Rekli joj ime. Imala ugodan glas. I to je to, smisao medija.
danas sam se morao probuditi, ono rano prije 10 h da nađem audio kazetu. To vam je onaj retro muzejski primjerak za snimanje zvuka, stavi se u kombo uređaj pa se stisne gumb i snima.
Dakle nakon opće potrage, morao sam naći i snimiti radio emisiju, što je komplicirano - em treba stisnut gumb, em treba potrefit radio postaju. I to radio koji ne slušam svaki dan. Fakat, tko uopće sluša radio? Nikad mi nitko nije rekao da me je slušao u nekoj emisiji... Na Tv da, no što je tu je.
Frendove snimiš pa im spremiš snimku. Pa i meni to rade, svako malo.
Dakle emisija je bila super, ma sve te talk show emisije znaju bit dobre.
A nikad ne zapamtim o čemu su to oni tamo pričali. Ali je moja frendica zvučila super. Da. Rekli joj ime. Imala ugodan glas. I to je to, smisao medija.
objavio fotoalbum 29. siječanj 2005 12:43:00 | Permalink |
0 komentar(a)
pet - 28.01.2005
za sve postoji pravo vrijeme...
Danas je pomalo tmuran dan. Naravno, napisati da je "najdepresivniji dan u godini" bila bi glupost koju si nitko ne može dopustiti ako drži imalo do sebe. Što to znači? Ako sam umoran, da trebam malo se odmoriti, ili ako sam depresivan, eto gore vam ne može?
Sjetio sam se baš maloprije nekoliko kako bi to rekli, studentskih projekata. Dakle, ekipica na kompovima napravila grafičke dizajne web ikona, složili to, napravili hrpu intervjua, što sve ne i onda - bimbo. Nisu to objavili. Onda se sjetih jednog multimedijalnog projekta, skupila se ekipa da objavi DVD sa video materjalima, grafikama i slično. Pa napravili hrpu toga, ali od izlaska toga - ništa.
Mislim nisam ni ja puno bolji, kad sam započeo neke projekte a onda kad su se trebali uključiti u to investitori -odustalo. Pa projekt otišao na led.
Dobrih ideja ima. Para ima, ali spojiti jedno i drugo - e to je posebna priča.
Razgovaram danas sa jednom mlađom djevojkom, kad vidiš kako razmišlja čini ti se da misli da ona u biti nema pravo tražiti nešto bolje od onoga što trenutno ima. Cura je postala rob pozicije i stanja u kojem se nalazi...
Da li je to rješenje? Pisao je Kranjčević jednom:
Mrijeti ti češ, kad u ideale svoje počneš sumnjati...
I stoga stvarajmo, planirajmo, kujmo zavjere za spas svijeta, jer naše vrijeme tek dolazi...
objavio fotoalbum 28. siječanj 2005 20:03:00 | Permalink |
0 komentar(a)
čet - 27.01.2005
prestissimo
Danas sam navratio na friziru. Ono, mora se, da ne plašim malu djecu u kvartu. Razgovaram sa frizerkom - kaže da teško stigne učiniti bilo što, nema se vremena, stalno neka žurba. Fakat, tako je to danas.
E ta žubra. Trebao sam neki toner za printer star 5 godina. Toner bezobrazno jeftin, nenadmetiv sa bilo čime novim po cijeni po stranici. Pa dođem u pouzdani dučan. E kažu, trenutno nema. Pa naručite, čekati ću. Čeka se dva tjedna... Nema frke. Mogu čekati. I tako čekam ja tri tjedna, fakat treba bit uporan. Onda odem u drugi dučan. Treba mi nešto hardveraja, ali točno određena marka bla bla. Ako uzmem malo drugačiji, slabije performanse cijelog sustava. Pa kažu, nema. Pa dođem opet za tri dana. Pa nisu dobili, budu naručili. Pa ja opet za dva dana. Sad me već poznaju, vide ozbiljan sam kupac. Pa da navratim za tjedan dana... možda dođe. I hoću, pa nigdje mi se ne žuri, kupujem za sebe zar ne. Odem pokupiti neki gadget. Stigla roba, nakjučer. Prekjučer mi rekli - dođi sutra. A nisam stigao. Danas dođem opet. Pa me već pozna. E u subotu ću pogledati jel došlo, dođi slobodno. Znam da je tamo, tip nije imao vremena pogledati. Ma što je čekati malo, nigdje nam se ne žuri...
Fakat, načekavanje u redu svugdje. Hoćeš na toalet - red. Hoćeš nešto pojest - red. Hoćeš kupit novi mobitel - red. I svima se nešto strašno žuri, kao da je sve đaba.
A nije. Nema više ni kod stare babe đaba. Pa se čude što se uvode liste čekanja. Pa ih lijepo pitam - imaš uputnicu. E nemam. E pa nabavi, to ti je kao ček. A kako ću ja nabaviti uputnicu tako često, ne mogu... Pa ne možeš. Pa kako ću doći? Pa naruči se. Pa čeka se! Da, i onda???
Liste čekanja svuda, i zanimljivo stalno su otprilike iste, vremenski. Kao, gdje su se svi ti predmeti, pacijenti, gladni čekaći u fast foodu nakupili, gdje je nastao red?
Red je izraz ozbiljnosti kupnje. Nešto kao kad ste u vrijeme demokratskog socijalistizma htjeli prijeći austrijsko čehoslovačku granicu. Na granici auto, jedan golub i vaš autobus. A vi čekate 3 sata. Svaki put. Da nešto privjere...
Pa u ovom kapitalizmu nas stalno nešto provjeravaju. To se zove demokracija, bez s. Eto tako su vam nastali ti redovi, to je Birokratski demokratizam.
Kad nađete nekoga kome se ne žuri, pridružite mu se. Možda će to usporiti vaš ritam zgrtanja matrijalnog.
Neki dan zaboravio sam doma mobitel. Vratim se s posla - 44 propuštena poziva. Ma super, moram češće gasiti mobitel...
objavio fotoalbum 27. siječanj 2005 18:18:00 | Permalink |
0 komentar(a)
uto - 25.01.2005
Talk Show.backstage
Da malo ispričam svoja iskustva kako je to biti u backstage pojedinih TV show emisija.
Latinica - Imaju posebnu dvoranu, na zagrebačkom Velesajmu. Nema klimatizaciju, pa se ljeti raspadneš od vručine (nije čudno da gosti sjede mirno). Jednom jedan gost pitao da li može pušiti u studiju - nisu se ni udostojili odgovora.
Krajnje profesionalni.
Šminka: lagano pudranje nosa, dok sjediš u stolcu u studiju. U pauzi ponovno napudraju.
Daju vode u pauzi snimanja.
Priprema: razgovaraš sa scenaristom, voditelj (Denis) ima pripremljena pitanja, ne razgovara sa gostima prije emisije.
Ne razgovara ni nakon emisije...
Dovoz: uredno pošalju kombi po tebe i vrate te sa snimanja.
Pošalju video kazetu sa cijelom emisijom, poštom. snimka vrhunska.
Kažu kad je emitiranje, najave.
Sanja show - Imaju posebnu dvoranu za snimanje, novi zagreb. Snimaju nekoliko emisija za redom, pa čekaš... dok snime.
Šminka: dobre šminkerice, pred ogledalom. Ima automat za vodu, ponude sokovima.
Priprema: razgovaraš sa scenaristom, voditelj (Sanja) ima pripremljena pitanja ali i improvizira. Malo razgovara prije emisije, da upozna tko je tko. Prijateljski razgovara poslje emisije, slika se sa gostima. Domaća atmosfera.
Dovoz: pošalju ti prijevoz ako tražiš. No nemojte zaboraviti tražiti!
Gadgets: nema.
Maja: snimaju u TV domu HTV-a. Studio savršen.
Šminka: profesionalni šminkeraj, urede i frizuru ako treba. Ponude sokovima, čajem na snimanju.
Priprema: vrlo profesionalna, pošalju sinopsis, popis i profil gostiju, okvirna pitanja. Razgovor sa scenaristom, voditeljica (Maja) razgovara neformalno prije snimanja s gostima. Rade ponovne scene, perfekcionistički ako nastane zastoj u snimanju (recimo negdje u pozadini buše i lupaju nešto radnici u drugom studiju).
U pauzama snimanja voditeljica nastavlja pričati s gostima. Domaća atmosfera.
Dovoz: pošalju ti kombi, doprate te do studija, logistika savršena.
Tajming zna kasniti, pa predvidite da snimanje može trajati malo duže.
Nema video kazeta ni gadgets. Paziti kad je emitiranje.
Canjuga Talk Show - Imaju posebni studio, u Kutini. Klimatiziran.
Šminka: pudranje nosa, bez ogledala.
Priprema: goste ponude kavom, upoznaju se prije snimanja. Voditelj popriča sa svima. Nema pripremljenih pitanja, razgovor se snima u jednom navratu, bez pauza i bez ponavljanja. Prijateljski razgovor sa voditeljom nakon snimanja. Domaća atmosfera.
Dovoz: vrlo ljubazni, organiziraju dovoz i odvoz u Kutinu. Snimanje se zna odužiti, pa ne planirajte neke obaveze nakon snimanja.
Video kazeta: doboje se snimka odmah nakon emisije - ovi su jedini koji to rade!
Vrlo profesionalni.
Latinica - Imaju posebnu dvoranu, na zagrebačkom Velesajmu. Nema klimatizaciju, pa se ljeti raspadneš od vručine (nije čudno da gosti sjede mirno). Jednom jedan gost pitao da li može pušiti u studiju - nisu se ni udostojili odgovora.
Krajnje profesionalni.
Šminka: lagano pudranje nosa, dok sjediš u stolcu u studiju. U pauzi ponovno napudraju.
Daju vode u pauzi snimanja.
Priprema: razgovaraš sa scenaristom, voditelj (Denis) ima pripremljena pitanja, ne razgovara sa gostima prije emisije.
Ne razgovara ni nakon emisije...
Dovoz: uredno pošalju kombi po tebe i vrate te sa snimanja.
Pošalju video kazetu sa cijelom emisijom, poštom. snimka vrhunska.
Kažu kad je emitiranje, najave.
Sanja show - Imaju posebnu dvoranu za snimanje, novi zagreb. Snimaju nekoliko emisija za redom, pa čekaš... dok snime.
Šminka: dobre šminkerice, pred ogledalom. Ima automat za vodu, ponude sokovima.
Priprema: razgovaraš sa scenaristom, voditelj (Sanja) ima pripremljena pitanja ali i improvizira. Malo razgovara prije emisije, da upozna tko je tko. Prijateljski razgovara poslje emisije, slika se sa gostima. Domaća atmosfera.
Dovoz: pošalju ti prijevoz ako tražiš. No nemojte zaboraviti tražiti!
Gadgets: nema.
Maja: snimaju u TV domu HTV-a. Studio savršen.
Šminka: profesionalni šminkeraj, urede i frizuru ako treba. Ponude sokovima, čajem na snimanju.
Priprema: vrlo profesionalna, pošalju sinopsis, popis i profil gostiju, okvirna pitanja. Razgovor sa scenaristom, voditeljica (Maja) razgovara neformalno prije snimanja s gostima. Rade ponovne scene, perfekcionistički ako nastane zastoj u snimanju (recimo negdje u pozadini buše i lupaju nešto radnici u drugom studiju).
U pauzama snimanja voditeljica nastavlja pričati s gostima. Domaća atmosfera.
Dovoz: pošalju ti kombi, doprate te do studija, logistika savršena.
Tajming zna kasniti, pa predvidite da snimanje može trajati malo duže.
Nema video kazeta ni gadgets. Paziti kad je emitiranje.
Canjuga Talk Show - Imaju posebni studio, u Kutini. Klimatiziran.
Šminka: pudranje nosa, bez ogledala.
Priprema: goste ponude kavom, upoznaju se prije snimanja. Voditelj popriča sa svima. Nema pripremljenih pitanja, razgovor se snima u jednom navratu, bez pauza i bez ponavljanja. Prijateljski razgovor sa voditeljom nakon snimanja. Domaća atmosfera.
Dovoz: vrlo ljubazni, organiziraju dovoz i odvoz u Kutinu. Snimanje se zna odužiti, pa ne planirajte neke obaveze nakon snimanja.
Video kazeta: doboje se snimka odmah nakon emisije - ovi su jedini koji to rade!
Vrlo profesionalni.
objavio fotoalbum 25. siječanj 2005 21:55:00 | Permalink |
0 komentar(a)
blog, reloaded.
Rewind and reload, no comment allowd. Again.
Matrix ljubitelji mogu biti sretni kad po n-ti put editiraju svoj blog.
Pogledajte statistiku - 10318 preživjelih. A u editoru postova, samo za vas registrirane: Sveukupno postoji 14839 blogova.
Dakle, 4521 se negdje sakrio. Valjda su na private, ili su u onih 10 minuta koliko je statistika neosvježena...
U zadnje vrijeme mi je ponekad teško pisati. U doslovnom smislu, jer nikad ne znam koji će editor prihvatiti napisano. Navečer - nema šanse objavit na blog.hr. Sada - pa u cyber caffe-u sam, mogu samo komentirati ali ne i objaviti nove postove na mojblog.com jer ovaj kafić ima neki IE 5.0 (to još postoji) pa me zeza. A tamo moj blog izgleda raspadnuto... ma komplikacije svuda.
Migracija srkibomana na momblogu je zanimljiva. Gledam prvih deset po broju postova ovdje - vole ista imena, dosta ih je već tamo.
Razmišljam kako se povijest ponavlja.
Bila jednom tri operativna sustava koja su vladala. Unix, Dos i Mac.
Unix je bio močan, u vlasti velikih firma. Najveći je imala korporacija na pravim računalima, pun opcija, robustan ali težak ljudima. Taj se nije rušio.
Blogger.com mi je takav - prepun opcija, lako se podesi, treba sa njime znati. Ali u hrvata je malo korišten i ako tamo imaš postove - čekaj posjetitelje da ti dođu guglanjem. Ili piši na engleskom, tada su komentari mrak.
Blog.hr je poput DOS-a malen, bagovit i jednostavan. Svi navalili na njega, pa se bune kada dobiju plavi ekran smrti. A kaj niste čuli za backup?
Mojblog.com je uletio kao nešto drugo. U početku, playground gdje nitko punoljetan nije htio otići, razvio se u jedan od najmočnijih modularnih blog sustava, sa naglaskom na community.
Žele biti drugačiji, pozdravljaju pjesničke blogove (nemiri bok) kao i sve izbjeglice sa No1.
No sveti rat blogoword-a skribomani ne priznaju. Pišu gdje stignu. Jer nije lako pisati - blog editor te treba prihvatiti. Ponekad.
Živjeli bekapirani blogovi, uživajte u nama ma gdje bili
I tako, evo nas ovdje, jači i bolji nego ikad...
Matrix ljubitelji mogu biti sretni kad po n-ti put editiraju svoj blog.
Pogledajte statistiku - 10318 preživjelih. A u editoru postova, samo za vas registrirane: Sveukupno postoji 14839 blogova.
Dakle, 4521 se negdje sakrio. Valjda su na private, ili su u onih 10 minuta koliko je statistika neosvježena...
U zadnje vrijeme mi je ponekad teško pisati. U doslovnom smislu, jer nikad ne znam koji će editor prihvatiti napisano. Navečer - nema šanse objavit na blog.hr. Sada - pa u cyber caffe-u sam, mogu samo komentirati ali ne i objaviti nove postove na mojblog.com jer ovaj kafić ima neki IE 5.0 (to još postoji) pa me zeza. A tamo moj blog izgleda raspadnuto... ma komplikacije svuda.
Migracija srkibomana na momblogu je zanimljiva. Gledam prvih deset po broju postova ovdje - vole ista imena, dosta ih je već tamo.
Razmišljam kako se povijest ponavlja.
Bila jednom tri operativna sustava koja su vladala. Unix, Dos i Mac.
Unix je bio močan, u vlasti velikih firma. Najveći je imala korporacija na pravim računalima, pun opcija, robustan ali težak ljudima. Taj se nije rušio.
Blogger.com mi je takav - prepun opcija, lako se podesi, treba sa njime znati. Ali u hrvata je malo korišten i ako tamo imaš postove - čekaj posjetitelje da ti dođu guglanjem. Ili piši na engleskom, tada su komentari mrak.
Blog.hr je poput DOS-a malen, bagovit i jednostavan. Svi navalili na njega, pa se bune kada dobiju plavi ekran smrti. A kaj niste čuli za backup?
Mojblog.com je uletio kao nešto drugo. U početku, playground gdje nitko punoljetan nije htio otići, razvio se u jedan od najmočnijih modularnih blog sustava, sa naglaskom na community.
Žele biti drugačiji, pozdravljaju pjesničke blogove (nemiri bok) kao i sve izbjeglice sa No1.
No sveti rat blogoword-a skribomani ne priznaju. Pišu gdje stignu. Jer nije lako pisati - blog editor te treba prihvatiti. Ponekad.
Živjeli bekapirani blogovi, uživajte u nama ma gdje bili
I tako, evo nas ovdje, jači i bolji nego ikad...
objavio fotoalbum 25. siječanj 2005 21:04:00 | Permalink |
0 komentar(a)
Danas bilo na TV
MAJA: DOBAR SLUGA - LOŠ GOSPODAR - talk-show
HTV 1 - 13.20 sati
Koliko puta vas je u ugodnom odmoru s obitelji prekinula zvonjava mobitela? Kad putujete na more ili skijanje, nosite li sa sobom prijenosno računalo? Ne možete zamisliti život bez bijele tehnike i svih poznatih kućanskih aparata? Iako nam je tehnološka revolucija olakšala život, postoji opasnost da jednog dana nećemo moći zamisliti život bez raznih aparatura. Pogledajte zašto Teo Valić i Dario Sušanj ne mogu zamisliti život bez tehnologije. Zašto su odabrali povratak prirodi, govori bračni par Marko i Dubravka Raić, a o tamnim stranama tehnologije govori dr. Davor Moravek.
Voditeljica: Maja Vučić
Scenarist: Igor Hajdarhodžić
Producent: Dario Jakiša
Redatelj: Zoran Nikolić
Urednica: Andrijana Šešo
Još da mi je itko rekao da će se to danas emitirati. Želio sam pogledati tu emisiju, ako itko ima snimljeno, zanimalo bi me doći do toga. Fakat :-(
objavio fotoalbum 25. siječanj 2005 20:25:00 | Permalink |
0 komentar(a)
pon - 24.01.2005
balne pripreme
Elegancija sa srcem i crveni detalj, ovaj put na damama. Uf. Odmah mi je lakše, jer ne moram stavit crveni karanfil u zapučak dekadentnog smokinga.
Veliki problem u našem gradu: nema posudionice frakova. Pa si ti misli. Ak ti trebaju dati nobelovu nagradu, ili oskara - e ne možeš se obući u Zagrebu. Moraš ić na dekadentni zapad.
Nadaju se u operi da će idući put biti bolje, pa da i mi imamo licencu. Ipak je Zagreb u konjunkturi, ima rulja para...
Sve je to naravno u dobrotvorne svrhe, pa i mali obični čovjek može otići, od jeftinih karata za puk i ponekog pripadnika srednje klase, do onih koji imaju.
Kultura je to koja je od Beča stvorila uistinu turistički grad. Mittleeuropski turizam? Zašto ne. Ja sam za, konačno radije idem u HNK nego da čekam godinu - godinu i pol za bečku operu i pljunem dosta više...
Balne pripreme, stvarno me vesele...
Karta v žepu, odelo u ormaru...
Vidimo se drugovi!
Veliki problem u našem gradu: nema posudionice frakova. Pa si ti misli. Ak ti trebaju dati nobelovu nagradu, ili oskara - e ne možeš se obući u Zagrebu. Moraš ić na dekadentni zapad.
Nadaju se u operi da će idući put biti bolje, pa da i mi imamo licencu. Ipak je Zagreb u konjunkturi, ima rulja para...
Sve je to naravno u dobrotvorne svrhe, pa i mali obični čovjek može otići, od jeftinih karata za puk i ponekog pripadnika srednje klase, do onih koji imaju.
Kultura je to koja je od Beča stvorila uistinu turistički grad. Mittleeuropski turizam? Zašto ne. Ja sam za, konačno radije idem u HNK nego da čekam godinu - godinu i pol za bečku operu i pljunem dosta više...
Balne pripreme, stvarno me vesele...
Karta v žepu, odelo u ormaru...
Vidimo se drugovi!
objavio fotoalbum 24. siječanj 2005 23:03:00 | Permalink |
0 komentar(a)
promatram kako si slavan...
Baš je bila Latinica na tv, tema "Big Brother" varijante na temu. I sad, ekipa odgovara kak im slava nebu naškodila. Sve u tom stilu. I kak joj mama ne bu zamjerila ak nevina ne ode u brak...
Koljektivni raspašoj, komentirali intelektualci osim Kovača s kojim ne pijem pive jer se komercijalizirao totalno i više ne radi dobre predstave.
Lessez faire odgoj i kulminacija dokoličarenja? To je komercijalno interesantno mladima, tvrde televizije, jer ti mladi imaju dovoljno love (a malo pameti) pa glasaju telefonski.
Najbolja mi je bila bakica koja se javila u emisiju i kak bi njoj baš bilo super da bude u toplom. Pa njoj milja nije ni potrebna, samo ju stavite na toplo.
A vi si to gledajte, mladi moji. Ali bakica nije zanimljiva, ona ne prodaje kola napitke ni grickalice...
Fakat, kaj ljude pali. Buljit u sobu?
Bila je jedna porno alegorija na temu - objavili DVD. Dobili tjedni zadatak: upotrijebiti kondome. Korisno, štiti od HIV-a. Dečki kao olfo ne kuže zakaj to služi. Pa tip navlači to preko glave. Ono, čelo, pukne. Uzme drugi. Navuče preko nosa. Ne pokušavajte to djeco kod kuće, oni su profesionalci!. Pa napuhuje. Pa balon pukne. Pa uzme dva, preko glave. Nije čudo što je čelav...
Neprimjerena upotreba zaštitne opreme može ugroziti operativni zahvat, zato treba čitati upute za upotrebu.
Eto, tako ja nisam pročitao uputu za novi auto radio. Krasan je, japanski. Svira mp3. pa ja stavim mp3, a ono zaboravim što se to zapržilo... i počne se orit pred cijelom ekipom. Ono.
Ma ne bi sad u detalje, je li, ali nisam pročitao upute pa kak prebacit pjesme na tom uređaju? Pa još daljinski. Eh slavne li blamaže. Sve je to slikala kamera u javnoj garaži. Pa me na ekran bacili kako se pjenim. Ma ne treba mi big brother, dosta mi je da sparkam auto u javnu garažu, odem u shopping centar, pred bankom dignem novac na bankomatu i onda lijepo hodam pred nekom javnom zgradom. Ili odem na Trg, pa me snimaju web kamere. Pa odem autoputom. Pa opet netko me gleda na mobitel, je li, MMS poruku plati.
Naglasak plati MMS, plati televoting, kupi reklamirane grickalice. Ma to je big brother, lijeva ruka desni đep.
A na kraju dana, moš se slikat.
Koljektivni raspašoj, komentirali intelektualci osim Kovača s kojim ne pijem pive jer se komercijalizirao totalno i više ne radi dobre predstave.
Lessez faire odgoj i kulminacija dokoličarenja? To je komercijalno interesantno mladima, tvrde televizije, jer ti mladi imaju dovoljno love (a malo pameti) pa glasaju telefonski.
Najbolja mi je bila bakica koja se javila u emisiju i kak bi njoj baš bilo super da bude u toplom. Pa njoj milja nije ni potrebna, samo ju stavite na toplo.
A vi si to gledajte, mladi moji. Ali bakica nije zanimljiva, ona ne prodaje kola napitke ni grickalice...
Fakat, kaj ljude pali. Buljit u sobu?
Bila je jedna porno alegorija na temu - objavili DVD. Dobili tjedni zadatak: upotrijebiti kondome. Korisno, štiti od HIV-a. Dečki kao olfo ne kuže zakaj to služi. Pa tip navlači to preko glave. Ono, čelo, pukne. Uzme drugi. Navuče preko nosa. Ne pokušavajte to djeco kod kuće, oni su profesionalci!. Pa napuhuje. Pa balon pukne. Pa uzme dva, preko glave. Nije čudo što je čelav...
Neprimjerena upotreba zaštitne opreme može ugroziti operativni zahvat, zato treba čitati upute za upotrebu.
Eto, tako ja nisam pročitao uputu za novi auto radio. Krasan je, japanski. Svira mp3. pa ja stavim mp3, a ono zaboravim što se to zapržilo... i počne se orit pred cijelom ekipom. Ono.
Ma ne bi sad u detalje, je li, ali nisam pročitao upute pa kak prebacit pjesme na tom uređaju? Pa još daljinski. Eh slavne li blamaže. Sve je to slikala kamera u javnoj garaži. Pa me na ekran bacili kako se pjenim. Ma ne treba mi big brother, dosta mi je da sparkam auto u javnu garažu, odem u shopping centar, pred bankom dignem novac na bankomatu i onda lijepo hodam pred nekom javnom zgradom. Ili odem na Trg, pa me snimaju web kamere. Pa odem autoputom. Pa opet netko me gleda na mobitel, je li, MMS poruku plati.
Naglasak plati MMS, plati televoting, kupi reklamirane grickalice. Ma to je big brother, lijeva ruka desni đep.
A na kraju dana, moš se slikat.
objavio fotoalbum 24. siječanj 2005 22:40:00 | Permalink |
0 komentar(a)
Opet naslovnica
Evo opet, razotkrili me. Na naslovnici sam zbog ovog. Gledam ljudi me komentiraju, svidja im se, stavljaju me na friends liste...
To i je smisao bloganja, ali slava ponekad i zamara. Ali da ne ocekujemo da ce nas rad biti priznat, zasto bi pisali ovdje a ne u nekoj tekici koju bi zatvorili ispod poda u kuhinji, ispod suplje plocice?
Weblog je lijep oblik interaktivnog druzenja sa ljudima slicnih misljenja, te je trenutno najbrze rastuci vid komunikacijskog servisa na Internetu.
Na jednom druzenju, ovaj vikend, skupina nas blogera smo se smijali na temu bloganja i osmislili ovu parafrazu:
We are The BLOG. You will be assimilated... Any resistance is futile.
Uistinu, bloganje je zarazno. Dobrodosli i vi.
To i je smisao bloganja, ali slava ponekad i zamara. Ali da ne ocekujemo da ce nas rad biti priznat, zasto bi pisali ovdje a ne u nekoj tekici koju bi zatvorili ispod poda u kuhinji, ispod suplje plocice?
Weblog je lijep oblik interaktivnog druzenja sa ljudima slicnih misljenja, te je trenutno najbrze rastuci vid komunikacijskog servisa na Internetu.
Na jednom druzenju, ovaj vikend, skupina nas blogera smo se smijali na temu bloganja i osmislili ovu parafrazu:
We are The BLOG. You will be assimilated... Any resistance is futile.
Uistinu, bloganje je zarazno. Dobrodosli i vi.
objavio fotoalbum 24. siječanj 2005 0:37:00 | Permalink |
0 komentar(a)
ned - 23.01.2005
sitnice
U petak sam imao redovito obžderavanje. Vani, restoran i to. E onda sam vidio koliko sitnice mogu značiti... Dakle po ručku, šuplji zub me počeo zezat. Ono, stvarno zezat. Tad sam se sjetio čarobnog rješenja - čačkalica. Ali gdje naći čačkalicu u petak u 19 sati? Obiđem 4 dučana gdje prodaju namirnice - e nema toga. Onda odlutam u NaMa (narodni magazin). Na odjelu prehrane - nama. Odi na treći kat, tamo gdje je plastika. Ma kud čačkalice na plastici? I nađem ja. Paket sa 800 (osamsto) čačkalica.
A meni trebala jedna.
E što je shopping, kupiš kilo čačkalica kad ti treba jedna.
Pa onda to pogubim, mislim neiskorištene, u jednom kafiću.
To sa esencijalnim stvarima i o tome da ne možeš kupiti samo ono što ti treba, već se uvališ u masu toga, postaje već toliko uobičajeno da nema šanse da se o tome piše. Pa niti misli... sve je to normalno.
Ameri kupuju kartone od 2 galona soka, a piju po pola unce. Pa se baca hrana, nigdje tako kao tamo.
Zar i mi moramo ići tim putom?
Čitam jednu dobru knjigu, o povijesti Islamske kulture. Navode da su česme na raskršćima sastavni dio milosrđa, da se putnik namjernik napoji nakon naporna puta.
E sad. Koliko česma ima u Zagrebu? Ona na zrinjevcu, na Cvjetnom više ne radi nego radi, po kvartovima su ih sve zablokirali, u Tkalči su obnovili pipe na cesti, ali nisu pustili vodu u njih.
Pa se možeš samo slikat uz slavinu.
Ne i napit.
Nemilosrdno smo mi društvo, ma koliko šutjeli o tome...
A meni trebala jedna.
E što je shopping, kupiš kilo čačkalica kad ti treba jedna.
Pa onda to pogubim, mislim neiskorištene, u jednom kafiću.
To sa esencijalnim stvarima i o tome da ne možeš kupiti samo ono što ti treba, već se uvališ u masu toga, postaje već toliko uobičajeno da nema šanse da se o tome piše. Pa niti misli... sve je to normalno.
Ameri kupuju kartone od 2 galona soka, a piju po pola unce. Pa se baca hrana, nigdje tako kao tamo.
Zar i mi moramo ići tim putom?
Čitam jednu dobru knjigu, o povijesti Islamske kulture. Navode da su česme na raskršćima sastavni dio milosrđa, da se putnik namjernik napoji nakon naporna puta.
E sad. Koliko česma ima u Zagrebu? Ona na zrinjevcu, na Cvjetnom više ne radi nego radi, po kvartovima su ih sve zablokirali, u Tkalči su obnovili pipe na cesti, ali nisu pustili vodu u njih.
Pa se možeš samo slikat uz slavinu.
Ne i napit.
Nemilosrdno smo mi društvo, ma koliko šutjeli o tome...
objavio fotoalbum 23. siječanj 2005 23:07:00 | Permalink |
0 komentar(a)
redundancija
U zadnje vrijeme pisao sam posvuda. A onda bum - blogovi padaju poput snoplja. Osim ovog ovdje, koji je očito najpouzdaniji.
Live jurnal smrdan. Blogger.com zeza sa apdejtanjem. Blog.hr najavljuje da će poput Godoa, uskoro doći. Ali ne uz sve postove - pa si lijepo spremite jer će prvi komentar izbrisati svježe postove???
Mislim toliko o free servisima.
Bio sam na blogerskom druženju, blog R.I.P.
Seoba naroda na mojblog je u tijeku... s razlogom.
Live jurnal smrdan. Blogger.com zeza sa apdejtanjem. Blog.hr najavljuje da će poput Godoa, uskoro doći. Ali ne uz sve postove - pa si lijepo spremite jer će prvi komentar izbrisati svježe postove???
Mislim toliko o free servisima.
Bio sam na blogerskom druženju, blog R.I.P.
Seoba naroda na mojblog je u tijeku... s razlogom.
objavio fotoalbum 23. siječanj 2005 21:06:00 | Permalink |
0 komentar(a)
kako blog može promijeniti život...
Da li vam je blog promijenio život i kako?
Da li pišete više, bolje ili možda... iskrenije?
Lako se je opeći jer zamislite, ljudi iz stvarnog života to mogu - pročitati.
Ako ste netko od par osoba koje su zbog toga izgubili posao - ne bojte se. Drugi su pišući upoznali ljude koji su poznavali ljude i to im je u poslu pomoglo.
Da li ste možda putem gerilla marketinga propagirali svoj proizvod ili se politički pokušali promovirati?
Da li ste možda otkrili da vaša poezija zanima druge?
Ili ste postali akter prvoklasnog skandala i svi su o vama pričali kao o vjesti dana?
Jesu li možda desetak ljudi... ili desetak tisuća ljudi pročitali što ste napisali?
Možda ste naučili što je to html, kako se editiraju slike, kako se piše č i ć?
Sve navedeno?
A možda ste se "zakačili" i poremetio vam se život?
Možda dijete plače dok mama bloga, odgovara na komentare i izrasta u asocijalnog tipa?
Možda vaše djete bulji u komp i bloga odnosno upoznaje neke opasne tipove koji ih zovu u park da im daju... bombona?
Možda ste prestali buljiti u televiziju, smanjili čitanje novina, smanjili ukupne troškove od kada blogate?
Možda sad vjerujete više ljudima koje možda poznajete, a manje vjerujete nekim tamo etabliranim novinarima koji pišu za novac a ne iz uvjerenja?
U biti, što bi vi htjeli, a što vam se desilo?
Sva navedena pitanja mogu vam odgovoriti koliko ste zapeli u ovaj tekst. A ako ste došli do kraja ove tirade, zar uistinu nemate ništa pametnije već da čitate što ja pišem?
Izađite van, počistite snjeg, pogledajte slalom, bacite poneku grudu na susjeda ili grudu za vrat na nekog bliskog. Uživajte...
Da li pišete više, bolje ili možda... iskrenije?
Lako se je opeći jer zamislite, ljudi iz stvarnog života to mogu - pročitati.
Ako ste netko od par osoba koje su zbog toga izgubili posao - ne bojte se. Drugi su pišući upoznali ljude koji su poznavali ljude i to im je u poslu pomoglo.
Da li ste možda putem gerilla marketinga propagirali svoj proizvod ili se politički pokušali promovirati?
Da li ste možda otkrili da vaša poezija zanima druge?
Ili ste postali akter prvoklasnog skandala i svi su o vama pričali kao o vjesti dana?
Jesu li možda desetak ljudi... ili desetak tisuća ljudi pročitali što ste napisali?
Možda ste naučili što je to html, kako se editiraju slike, kako se piše č i ć?
Sve navedeno?
A možda ste se "zakačili" i poremetio vam se život?
Možda dijete plače dok mama bloga, odgovara na komentare i izrasta u asocijalnog tipa?
Možda vaše djete bulji u komp i bloga odnosno upoznaje neke opasne tipove koji ih zovu u park da im daju... bombona?
Možda ste prestali buljiti u televiziju, smanjili čitanje novina, smanjili ukupne troškove od kada blogate?
Možda sad vjerujete više ljudima koje možda poznajete, a manje vjerujete nekim tamo etabliranim novinarima koji pišu za novac a ne iz uvjerenja?
U biti, što bi vi htjeli, a što vam se desilo?
Sva navedena pitanja mogu vam odgovoriti koliko ste zapeli u ovaj tekst. A ako ste došli do kraja ove tirade, zar uistinu nemate ništa pametnije već da čitate što ja pišem?
Izađite van, počistite snjeg, pogledajte slalom, bacite poneku grudu na susjeda ili grudu za vrat na nekog bliskog. Uživajte...
objavio fotoalbum 23. siječanj 2005 21:03:00 | Permalink |
0 komentar(a)
uto - 18.01.2005
tipovi blogera
Zadnji tjedan sve nešto studiram ovisnike o Internetu. Em bio na
snimanju jedne TV emisije (talk show) em me zvali iz eminentnog
časopisa da ponešto napišem o tome.
No da li ima ovisnika o blogu?
Evo jedne krajnje zanimljive analize tipova blogera:
http://kespicke.mojblog.com/permalink.aspx?id=7308
srećem pažnju na ovaj dio:
Ako se i vama to dešava, imate li problem?
No da li ima ovisnika o blogu?
Evo jedne krajnje zanimljive analize tipova blogera:
http://kespicke.mojblog.com/permalink.aspx?id=7308
srećem pažnju na ovaj dio:
...objavi post i čuči 3 sata uz komp čekajuć dok kolege depresivci ne ostave svoje polu depresivne komentare odobravanja.
Ako se i vama to dešava, imate li problem?
objavio fotoalbum 18. siječanj 2005 20:15:00 | Permalink |
0 komentar(a)