Seksualno ponašanje značajan je čimbenik životnog stila osobe, koji sredstvo ovisnosti može modificirati.
U tretmanu osobe seksualno ponašanje odnosno fantazije mogu biti
značajni za socijalno funkcioniranje a s time i rehabilitaciju ovisnika.
U ovom prilogu možete pogledati prezentaciju koja je održana na stručnom sastanku Klinike za psihijatriju, dana 23.11.2006.
Ebook: Download
Evo konačno i najeminentniji u struci progovaraju ovo o čemu ja pričam na blogu:
Zdravstvo još funkcionira kao da smo u socijalizmu, a svi koji rade u njemu kronično su potplaćeni. Dnevna politika odbija reći da je gotovo sa socijalizmom iako se to se dogodilo u ostalim sektorima
U razgovoru za Poslovni, Hrvoje Šobat poentira:
Na koji način možemo povećati broj domaćih liječnika?
- Preko noći nikako, već dugoročnom strateškom odlukom što hoćemo i za koliko novca – koliko novca, toliko glazbe. Zahvaljujući tome što nam zdravstvo još funkcionira kao da smo u socijalizmu, zadnjih 15 godina svi koji rade u zdravstvu kronično su potplaćeni – liječnik koji je ‘94. bio plaćen u rangu suca, danas za njim zaostaje za 40-50 posto. Participacija pacijenata u troškovima liječenja istodobno je na oko dva posto, gotovo sedam puta manje nego u drugim socijalnim državama. Već deset godina dnevna politika odgađa stati pred ljude i reći da je gotovo sa socijalizmom. To se dogodilo u svim drugim sektorima osim u zdravstvu. Današnji liječnici šute i rade, no djeca to vide i ne žele studirati medicinu – prije su na taj studij išli najbolji, danas oni idu na ekonomiju i FER jer će biti bolje plaćeni.
Dakle, u medicini ostaju samo najuporniji, i oni - koji baš i nemaju izbora…
13. studeni 2006 0:05:00, mama44 (Neregistriran) (Neregistriran)
13. studeni 2006 10:43:00, fotoalbum
A tako se zvala ta emisija? Gledao sam pet minuta, onda sam zaspao. Ništa novo nije rečeno, u biti kao da slušam emisiju snimljenu 1998. Da li je "epidemija" i dalje prisutna? Po mom iskustvu NIJE. A tako je lako govoriti o tome da je sve loše, kad u biti stvarni pokazatelji ipak pokazuju u praksi nešto drugo. Činjenica je da danas ovisnici duže žive nego pred 10 godina, dakle prevalencija uistinu raste, ali također je činjenica da stariji dolaze na tretman, dakle dolaze iz ranijih kohorti, samo sa zadrškom. Da je nova kohorta takozvanih "tinejđera" (što je sociološki konstrukt iza 1950-tih) uistinu značajnije zahvaćena, to bi u praksi vidjeli. Ali NISU. DANAS DROGE U SVIJETU VIŠE KONZUMIRAJU RODITELJI NEGO NJIHOVA DJECA.
Na žalost hrvatski zdravstveni sustav ne bavi se simptomima, već samo bezglavo propisuje antidepresive
Ovo je zaključak članka u Poslovnom, u kojem se analizira stanje medicine. Izgleda da smo dobili novu “dijagnostičku kategoriju” za propisivanje antidepresiva. Nakon ozbiljnih bolesti, kao što je depresija, antidepresivima se liječila socijalna fobija, kompulzivni poremećaji, pa i anksiozno - depresivni poremećaji.
No onda su primjerice stidljivost proglašena “bolešću” a izgleda da je najnovija “bolest” - nezaposlenost.
Neiscrpan je set “bolesti” koje se mogu liječiti antidepresivima.
Suicid? Liječio se antidepresivima. Porasla potrošnja antidepresiva, stopa suicida - ostala je ista. Neki su se bunili da su imali smetnje te da im je konkretna terapija pogoršala suicidalnost, bilo je i tužbi - ali mediji o tome uglavnom - šute.
Ovisnost o sedativima? Često se čuju da benzodijazepini stvaraju ovisnost, a antidepresivi - ne. No antidepresivi (ne svi) također mogu stvoriti sindrom ustezanja kod naglog prestanka (to je jedan simptom ovisnosti). Drugo, sedativi se ne bi trebali primjenjivati kod vozača - ali kome je onemogućena vožnja odmah kad je dobio recept na lijek uz koji se ne smije voziti?
Mobbing? Često se propisuju antidepresivi zbog “stresa” koji su doživjeli od poslodavca, a u najnovije vrijeme - antidepresivi su nam tu i za “žrtve” Bullinga (jako je lijepo što su antidepresivi sada dozvoljeni i za djecu)
I evo sada - stvarno stanje stvari. Antidepresivi, antihipertenzivi i statini su “lijek” za - nezaposlene.
Sad mi se postavljaju nekoliko pitanja:
I konačno, nije li možda ovo društvo bolesno, pa svoju nesavršenost rješava na način da sve odbačene, zanemarene, šikanirane, proganjane i tužne i nesretne ljude - šalje doktorima koji ih (nekritično) kljukaju lijekovima?
Nije li stoga poruka koju nam šalju upravo ova:
Šarene pilule za lilule, uzmite, pijte, samo šutite, šutite, za vas nema nade…
I što da vam kažem?
Evo, upravo je završila emisija lica nacije sa temom "Ubija li droga Hrvatsku?".Rekla bih, između ostalog.Ne samo droga, ubojice su politika, nebriga, nemoral, raspadnuti sustav vrijednosti, obezvrijeđena obitelj...a o zdravstvu, o entuzijastima koji još uvijek tamo i te kako dobro rade svoj posao izrazila bih se samo kao o čudnim biljkama u ovom društvu...jer takvih zbilja ima još jako. jako malo...