sub - 30.04.2005
geni kameni
Upravo je genska analiza naroda pokazala da podrijetlo nije bilo
ključno u nastajanju političkih naroda. Jer, uspoređujući se sa
susjednim narodima, doznali smo da nemamo odveć sličnosti sa slavenskim
narodima, poput primjerice Poljaka, Ukrajinaca i Mađara. Za područje
Srbije, Crne Gore i Slovenije podaci još nisu objavljeni.
No, iz povijesti se može pretpostaviti da je za vrijeme
formiranja hrvatskog političkog naroda vladajući sloj bio sa slavenskim
genima.opseznije u VecernjakuSto reci na ovo istrazivanje?
Usporedimo li ranije genetske karte, primjerice HLA genotipova, vidljivo je da se slicna prica ponavalja posvuda. Sjetio sam se genetskih karata apeninskog i pirinejskog poluotoka, takodjer su mapiranja rasirenosti HLA tipova ukazivali na slicnu cinjenicu: genetske karte cesto su formirane u doba paleolitika - neolitika. Brojna istrazivanja obavljena na nasim otocima ukazivala su na genetsku slicnost cakavskog elementa sa albancima, te da je rasirenost genotipova u pojedinim zaseocima pruzana sjever - jug, po obrascu koji odgovara swiftu koji se moze opisati ako se zna da to podrucje nekada nije bilo otok, vec dio kopna, a to je upravo period zadnjeg ledenog doba.
U ovom clanku navode "slavenski element" u u istocnoj hrvatskoj, ali i to je upitno - moguce je da se radi o narodu panonske nizije. Pogresno bi bilo usporedjivati i zapadnohrvatske gene sa "seobama" osim ako se ne misli da doseljavanje kelta.
KOmpleksnost genetskog mapiranja ipak ne uklanja bitan element povezan sa seobama - a to je dolazak novopridoslih ljudi.
Bahatost predodzbe da bi useljenici predstavljali vecinu stanovnistva zanemaruje bitnu istinu a to je da do 16-17 stoljeca usejenici nisu masovno istrebljavali "domorodce". To se prvi puta desilo tek u novom svijetu (americi) i to prvenstveno zato sto su pridoslice sa sobom donjeli bolesti (posasti) koje su se sirile vrlo brzo kontinentom uz visoku smrtnost.
Cinjenica da su sela zadrzala svoju genetsku specificnost takodjer je vazan detalj. Naime, iako su gradovi dugo vremena "melting pot" istovremeno su gadovi bili izlozeniji posastima, te bi useljavanje u gradove imalo daleko manji dugotrajni genetski utjecaj na populaciju nego stabiliziranje na zemlji.
kraj dvadesetog stoljeca ipak je poseban trenutak. Tehnika "spaljene zemlje" gdje se prisilno premjesta veci udio starosjedilaca jedini je nacin na koji moze doci do znacajnog promjena genskog poola.
Ipak, nasa proslost nije samo zaposana u nasim genima. I nase kulturolosko nasljedje izrazito je bitno, jezik kultura i vjera dio su onoga sto jesmo.
Moguce je da je u jednom trenutku slavenski jezik bio lingua franca, bas kao sto je prije toga to bio latinski, a danas je engleski.
Razni narodi mogli su taj jezik usvojiti sa narjecjima, primjerice na nacin da su kelti zadrzali odredjene germanske konstrukcije (recimo nacin na koji formiraju brojeve) dok bi drugi, primjerice dinaridi, zadrzali svoje specificnosti (posebne sumnike).
Da li je budnucnost u genetskom mjesanju svih sa svakim ili ce se svijet i dalje sastojati od plemenskih zajednica, koje tiho i mirno zive jedna uz drugu uz toleranciju ili sukobe?
Da li smo odista dosli u vrijeme u kojem je vazan samo interes, a ne tradicija?
Vrijeme ce pokazati kuda idemo.
A nasi geni, kao i kulturolosko nasljedje, ukazuju nam sto ne smijemo zaboraviti...
objavio fotoalbum 30. travanj 2005 7:54:00 |
Permalink |
pet - 29.04.2005
vecer (a)
Vecer. Vrijeme za izlazak. Naime, ovdje bas i nema disko klubova a kafici se mogu pobrojati na prste ruke. Jedne.
Stoga, osim visit po tudjim kucama, moze se i u restoranima. Sto ovdje obicavaju raditi u velikim skupinama, najbolje s povodom.
Prije toga obicno idu pripreme...
Sto izabrati u restoranu?
Prakticki, izbor se svodi na jedno: rostilj.
Priredjuju rostilj na nacin da ti pamet stane. Iskljucivo peku meso na macevima. Veliki, socni komadi. I povrce pa cak i rajcice se pripremaju na isti nacin.
Naravno, jede se i puno povrca. Mladi luk, neke trave, sir, kako svjezi s vrhnjem tako i slani. Vise vrsta slanog sira.
Meso prasetina i ne manje slasna janjetina. Ipak janjetina je daleko bolje kad se radi kako ju mi radimo, dakle kad se pece cijelo. Ovdje to nabodu na najmanje moguce maceve, tek nesto vece od nasih raznjica.
Ima ponekad i krumpira ispod peke, ali to je rijetkost.
Povrce osim pecenog, serviraju i usoljeno. S time da je dosta slano.
Sve u svemu, priredjena hrana moze se uzivati i par dana.
Sve sto ubace u tanjur, vole umotati u posebni kruh, koji zovu lavash i slicno je tortiljama (palacinkama). Samo je u pravilu vece, te se sve u svemu ubaci sve odjednom u gigantski sendvic - rostilj, usoljeno povrce kao krastavci i papricice, svjeze trave, mladi luk, rajcice, sir, vrhnje... i s time mozes na put ili uzivas uz lokalnu muziku orjentalnih tonova...
U slast!
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 16:41:00 |
Permalink |
Armenia Facts
From cia factbook
The ongoing conflict with Azerbaijan over the ethnic Armenian-dominated
region of Nagorno-Karabakh and the breakup of the centrally directed
economic system of the former Soviet Union contributed to a severe
economic decline in the early 1990s. By 1994, however, the Armenian
Government had launched an ambitious IMF-sponsored economic
liberalization program that resulted in positive growth rates in
1995-2003. Armenia joined the WTO in January 2003. Armenia also has
managed to slash inflation, stabilize the local currency (the dram),
and privatize most small- and medium-sized enterprises. The chronic
energy shortages Armenia suffered in the early and mid-1990s have been
offset by the energy supplied by one of its nuclear power plants at
Metsamor. Armenia is now a net energy exporter, although it does not
have sufficient generating capacity to replace Metsamor, which is under
international pressure to close. The electricity distribution system
was privatized in 2002. Armenia's severe trade imbalance has been
offset somewhat by international aid and foreign direct investment.
Economic ties with Russia remain close, especially in the energy sector.
Industries:
diamond-processing, metal-cutting machine tools,forging-pressing
machines, electric motors, tires, knitted wear, hosiery, shoes, silk
fabric, chemicals, trucks, instruments, microelectronics, jewelry
manufacturing, software development, food processing, brandy
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 13:26:00 |
Permalink |
Analiza ekonomskog rasta Armenije, 1999.
Memorandum submitted by Razmik
Panossian, Deparment of Government, London School of Economics and Political
Science:Economic issues. The Armenian economy is beginning to recover from the collapse it suffered in 1992-93. The GDP is growing in the 4-6 per cent range.
There is some foreign investment (approximately 150-200 million dollars in
1998), but the country survives, on the whole, on economic assistance from the
West (Worldbank, IMF, EBRD, etc. loans and humanitarian grants): As of 1
January 1999, the total foreign debt was 720 million dollars. Armenia`s major
trading partners are Russia, the USA, Belgium, Iran, and Great Britain (75
million dollars). With all of these partners Armenia has a negative trade
balance. There is also a lot of money coming into the country (200-300 million
dollars per year) from expatriates who work abroad (mostly in Russia and
send money home. As to industry, most of the Soviet industrial complex is
either idle or already dismantled and sold as scrap metal. A few factories do
operate, producing electrical goods, machinery, etc. Foreign investment tends
to go to the service sector as opposed to production. There is a fairly stable
banking sector. Inflation and the currency rate are kept stable as well due to
the monetary policies of the government. Official unemployment is around 10 per
cent, but in reality it is close to 50-60 per cent, if not more. At this point,
the economy is largely privatised. Seventy five per cent of the GDP is in
private hands, with trade and agriculture leading the way at the rate of 97 per
cent privatisation. Industry is 85 per cent privatised, but transport and other
element of infrastructure remain in the hands of the state.
Analysis
and Future Prospects
In the economic sphere, trade relations of Armenia have diversified
considerably since independence. Whereas in 1993 foreign trade with countries
outside of the former USSR was 28 per cent, in 1998 it had increased to 73 per cent. Exports to CIS countries (except Turkmenistan Turkey and Iran all fell in 1998, whereas it increased to
the USA (180 per cent),Britain (540
per cent), and other western countries. Imports from Britain increased by 660
per cent. These figures clearly show that Armenia`s economy is being oriented
towards the west, and although there is a long way to go, there seems to be a
trend which is tying the country to European markets.
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 13:15:00 |
Permalink |
Prvi svibanj
Dolazi prvi svibanj. Praznik koji nam je nekada znacio mnogo. Parada na Krasnaya Ploshad. sindikalni izleti. Besplatni grah u Maksimiru... Sve to i naravno, izleti u Trst. Po shopping.
Sada se to sve promjenilo, to je tek jedan u nizu neradnih dana. Ove godine niti to, eto pada u nedelju, pa ne mozemo provesti ni svoje neradnicke navike na miru.
A mozda, samo mozda, cu zapamtiti taj dan kao nesto nezaboravno...
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 13:03:00 |
Permalink |
Tips for coping with holiday stress and depression:
- Make
realistic expectations for the holiday season.
- Set
realistic goals for yourself.
- Pace
yourself. Do not take on more responsibilities than you can handle.
- Make a
list and prioritize the important activities. This can help make holiday
tasks more manageable.
- Be
realistic about what you can and cannot do.
- Do not
put all your energy into just one day (i.e., Thanksgiving Day, New Year's
Eve). The holiday cheer can be spread from one holiday event to the next.
- Live
and enjoy the present.
- Look to
the future with optimism.
- Don't
set yourself up for disappointment and sadness by comparing today with the
good old days of the past.
- If you
are lonely, try volunteering some time to help others.
- Find
holiday activities that are free, such as looking at holiday decorations;
going window shopping without buying and watching the winter weather
whether it's a snowflake, or a raindrop.
- Limit
your drinking, since excessive drinking will only increase your feelings
of depression.
- Try
something new. Celebrate the holidays in a new way.
- Spend
time with supportive and caring people.
- Reach
out and make new friends.
- Make
time to contact a long lost friend or relative and spread some holiday
cheer.
- Make time for yourself!
- Let
others share the responsibilities of holiday tasks.
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 12:58:00 |
Permalink |
linkovi
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 11:24:00 |
Permalink |
Gospodarstvo
Karabakh, 29.4.2005. Citam jedan stariji document, Tatoul Hakobian: Armenian Daily #150, 31/08/2004. Razmatra gospodarske osnove u postsovjetskoj eri, opisuje de facto samostalne enklave Karabagh, Abkhazju, Juznu Osetiju I Transdnjestriju. Citiram:
"The unfinished wars in Transdnestria, Abkhazia, Southern Ossetia and Nagorno Karabagh are the key factors that hinder the former Soviet independent states to unfold their potential fully. A microstate is in the center of each conflict. The leaders of these microstates won the local wars but for the Russian arms.”
Ne mogu a da se u ovom trenutku ne osvrnem na sukobe u bivsoj Jugoslaviji. Naime, de facto tvorevina Krajina nije uspjela razviti ekonomiju te je u jednom trenutku 1993-94 godine nezaposlanost dosegla 95%. To je utjecalo na cjelokupnu motiviranost tamo, no nasuprot tome, novostvorene enklave u postsovjestkoj eri su sasvim druga prica:
"The isolation that lasts for decades and the unrecognized governments made them a military society."
"The society of Nagorno Karabagh is the closest to the natural society among these four countries…
I dalje:
"There existed some mixture of economy and local policy in Karabagh that is considered independent. But it is united
with Armenia and its economy is supported by Diaspora, in fact."
“Thus, Karabagh may have a good future if the fate of this enclave is settled in some way", the Economist writes.”
Kako ove cinjenice izgledaju godinu dana kasnije? Naime, Stepanekert posjecujem godinu dana kasnije, i primjetio sam poneku promjenu.
Prvo, ovaj grad se izgradjuje. Cestogradnja je u relativno snaznom zamahu, lokalne ulice se umivaju, uredjuju se (postavljaju bjele trake po ulicama, sa modernim novim uredjajima) broj semafora je u porastu. Otvoreno je nekoliko novih supermarketa, uredjenih po zapadnim standardima. U ducanima bjelom tehnikom vidi se vise luksuzne robe, kvalitetniji hladnjaci. Broj internet caffe je porastao.
Lokalni Karabakh Telecom uvodi po malo roming, raste penetracija mobilne telefonije sto je ocito na ulicama. Vozni park, u kojem dominiraju Lade iz kasnih osamdesetih, ocito je poboljsan sa takvim vozilima kao sto su BMW, Opel i slicne, a bome ne manjka ni luksuznih terenskih vozila.
Ipak, supermarketi od strane robe ipak vise „luksuznu“ robu kao sto su konditorski proizvodi, no ocito je da je prilican uvoz iz ukrajine, rusije ponesto iz arapskih zemalja, a ne manjka ni zapadnoeuropskih artikala. Cijene zapadnih proizvoda su nesto vise, no obilje turskih proizvoda, prilicne kvalitete (tekstil, bjela tehnika) upucuje na to da je trgovina ovdje pragmaticna i nije namjenjena tek uzem krugu ljudi.
U razgovoru s ljudima vidljivo je da velik broj bazicnih proizvoda ljudi obavljaju samostalnim radom te da je ovo mjesano poljoprivredno gradsko gospodarstvo, uz visok stupanj autonomije.
U vecem broju kuca koje sam posjetio vidio sam da mladi ljudi ostvaruju vrlo visoku razinu komunikacije putem interneta, bilo sa svojom rodbinom (dijasporom) bilo sa svim drugima.
Efekti globalizacije su zamjetni u stilu zivota mladih ljudi.
Utjecaj ruske muzike je daleko veci nego utjecaj zapadne. MUZ TV kanal je daleko najpopularniji, u kaficima se pretezno slusa ruska glazba.
Da zakljucim, ukupni dojam ukazuje da postoje elementi u ovom drustvu koji su tipicni za gospodarski uzlet.
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 10:40:00 |
Permalink |
put putujem
Gledam zanimljivi clanak sto se zbiva preko
bare.
http://voanews.com/croatian/2005-04-28-voa7.cfm
Pise: Kako 90 posto Kanađana živi u blizini granice sa
Sjedinjenim Državama, problem s Nexus putovnicom mogli bi imati jedino oni koji
se spontano, nepripremljeni upute na granični prijelaz.
Zakljucak je jos zanimljiviji:
Tek 40 posto Kanađana ima putovnicu, dok putovnicu
posjeduje manje od četvrtine građana Sjedinjenih Država.
Ovi podaci potvrdjuju cinjenicu da za razliku od drugih
razvijenih nacija, amerikanci u biti rijetko istrazuju svijet, odnosno da je za
njih ostatak svijeta nesto gdje odlaze njihovi "mirotvorci" ili tek
rijetki ambasadori mira.
amerikanci u osnovi znaju daleko manje o ostatku svijeta nego
sto ostatak svijeta zna o njima. Barem dobre strane drugih drustava. Ne vole da
ih se kritizira, kritike ponekad proglasavaju smijesnima. Kad se uzme u obzir
koliko Europljani ili Japanci putuju, upoznaju druge kulture - sasvim druga
slika o kulturoloskoj toleranciji je razvidna.
Da bi tolerirali drugog, prvo ga trebate - upoznati.
A da predjem na sasvim drugu razin u, ne cini mi se da cu
upoznati recimo zivot medvjeda promatrajuci medveda na lancu ili tigricu u
kavezu, vec sve njih treba vidjeti u prirodnom ambijentu, bez da ih ometamo.
A upravo ometanje (interferencija) je nesto sto neuki
"prirodno" nastoje nametnuti drugima.
objavio fotoalbum 29. travanj 2005 10:31:00 |
Permalink |
čet - 28.04.2005
gostoprimstvo
Stepanakert, Artsakh,
28.4.2005. U zadnje vrijeme odlucio sam malo pripaziti na liniju. Sto
nije lak zadatak kad obilazis razna mjesta, gdje te prijateljski
primaju.
Ljudi u zakavkazju imaju unekoliko slicne obicaje kao i ljudi
balkanskog pogleda na svijet. Prvo, jedu zajedno samo s ljudima koji im
se dopadaju. Ako ste bili na nekoj velikoj zabavi ili proslavi, te
sreli nekog, mozda tek ovlas upoznali, nakon nekog vremena mozda ce vam
na ulici ili negdje drugdje prici i reci: "mi smo jeli zajedno". To ce
reci, znamo se.
Kultura odnosa ugoscavanja ovdje je nesto posebno. Po knjigama ponekad
pise da ce vas nuditi votkom i sto ja znam, i ako odbijete - uvrijediti
ce se. Daleko od toga, jer vi ste -gost. A biti gost, znaci da ce u
najmanju ruku iznjeti pred vas sve sto imaju u smocnici. Uci nekom u
kucu, biti prihvacen i ponasati se prikladno veliki je proces.
Treba donjeti nesto, kao poklon, sto se moze piti uz caj ili kavu.
Ne moze se uci tek tako, dogovoriti nesto (recimo kupiti nesto) a da
vas ne prime ponude cajem ili kavom, ovisi o kuci. Odbiti bas nije
pristojno...
Dakle, napravili ste neki posao i sad morate posjetiti nekih petnaestak
minuta, pola sata. I tako idete od kuce do kuce, do veceri ste puni
tekucine... tako da vam nije cudno sto ne mozete zaspati do kasno u noc.
To je tek onako, usput. Ali ako slucajno spomenete da ste gladni - e
onda nastaje strka. Ako je vrijeme rucka, naravno da morate posjediti.
Ako ste ranije pozvani, tada vas ceka nekad nesto sto je tesko odbiti.
Pred goste nikada nece iznjeti juhu. To bi bilo nepristojno, jer juha
je nesto obicno, ne nesto sto se nudi njegovom velicanstvu gostu.
Ako je pozvno dvije - tri obitelji, domacini se nekada toliko istrose
da nakon priredjenog rostilja, mogu mirne duse gladovati mjesec dana.
Naravno da se to ne bi desilo jer imaju prijatelja, ali namjera je
jasna...
dakle, njegovo velicanstvo gost ne moze biti gladan. Nutkanje moze ici
do fenomenalnih razina. Recimo pojeli ste, taman dosta. Okrenete se na
sekund, i u vas tanjur uleti najljepsi i najsocniji komad pecenja. Ili
nesmotreno ispijete sok do kraja, okrenete se i casa puna.
Naravno da se isto desava i sa casom vina, casom konjaka...
Treba lijepo i pristojno znati odbiti, jer stol obavezno mora biti
maksimalno prepun, a iza "pravog" jela dolaze slastice. Koje se naravno
izjedaju uz obavezni caj ili kavu (koju nikad ne odbijate).
Balkansko gostoprimstvo kao i orjentalno dio su jednog posebnog
svijeta. Vi se nakon svega uistinu poznajete, ocekuje se da uzvratite
istom mjerom.
Jer ne jede se ni pije se s ljudima koji vam nisu dragi...
objavio fotoalbum 28. travanj 2005 18:53:00 |
Permalink |
uto - 26.04.2005
javljanje iz zaboravljene zemlje
Stepanakert, Artsakh, 24.4.2005. Danas je 90 obljetnica obiljezavanja
Armenskog Genocida, koji je prema pojedinim povijesnim izvorima poceo
na ovaj dan 1915. godine. Na zavrsetku otomanske vlasti, moguce je da
je tada stradalo i vise od miljon ljudi. Krscanski armenci zivjeli su u
Anatoliji, koju su nazivali "Zapadna Armenija" i govorili posebnim
dijalektom. U to vrijeme, doslo je do vecih previranja u Otomanskom
carstvu, te je velik broj ljudi prinudno preseljen, a pritom je bilo i
mnostvo poginulih. Armenci diljem svijeta svake godine obiljezavaju
ovaj datum, dok s druge strane, sluzbene turske vlasti to negiraju.
Na Armenskim TV kanalima mogao sam vidjeti kako u glavnom gradu,
Erevanu, stotine tisuce ljudi obisle memorijal te su oko vjecne vatre
postavili zid napravljen od cvijeca, slazuci cvjetove, visok preko
metar i dugacak mozda stotinjak metara... Istovremeno, u Los Angelesu,
gdje zivi velik broj Armenaca, u kolonama su protestirali uz
transparente.
Britanski izvori govore o mogucih miljon zrtava, dok s druge strane,
turski historicari govore o "nekoliko stotina tisuca" koji su stradali
"u gradjanskom ratu u kojem je bilo zrtava na obje strane".
Artsakh, kako ga zovu armenci, odnosno Karabakh, kako je poznat ostatku svijeta, prica je za sebe.
Ovaj dan obiljezen je kolonama koje su na memorijalu postavljale
cvijece. Ujutro, pratio sam studente lokalnog sveucilista, te popricao
o ovoj temi sa rektoricom Donara Sergejevnom:
Kazite mi, zasto vam je vazno priznavanje genocida?
- Zasto je hebrejima bilo bitno priznanje njihovog genocida? Misamo zelimo da se prizna povijesna istina. Ovo priznanje vise znaci turskom narodu nego nama, jer njemacki je narod krenuo napred nakon sto su priznali sto je fasisticki rezim ucinio. Mi, armenci, zelimo dobrosusjedske odnose s turskom, zelimo normalno zivjeti i trgovati. Ali to ce biti moguce tek onda, kada patnje naseg naroda budu priznate...
Armenci su ponosan narod. Kroz tisucljeca nastojali su biti jedinstveni dok su se nalazili na vjetrometini i granici velikih carstava. Granicili su sa rimskim carstvom, bili si prvi koji su preuzeli krscanstvo. Poharali su ih mongoli, turci seldzuci, bili su podjeljeni izmedju perzije i bizanta, dok konacno nisu dosli pod okrilje Rusije. Ipak, niti u sovjetskom savezu nisu se usrecili, Karabakh je pripao Azerbejdzanu, zemlji koja je nekada bila poznata kao mitska Albanija. Poslje krvavog rata,
Artsakh je ostvario de facto samostalnost, koju nije priznala niti jedna zemlja osim Armenije. Ova osebujna zemlja, lijepe prirode uvelike je osiromasena. No stanovnici nastavljaju svoju opsesiju obrazovanjem, posebno njegujuci pismenost na svom jeziku, te je biti pisac u ovoj zemlji posebna preporuka...
objavio fotoalbum 26. travanj 2005 17:25:00 |
Permalink |
Izlet u nepoznato
Neki dan - autobusom u nepoznato...
objavio fotoalbum 26. travanj 2005 16:49:00 |
Permalink |
jos jedan dan
Jos jedan dan koji provodim bez hrvatske tipkovnice. Danas je nakon nekoliko zarkih dana (temperatura je bila do 26 stupnjeva) konacno malo zahladilo i pocela je kisa. Izgleda da ce kisni period, koji ovdje pocinje u svibnju, malo uraniti.
Dakle danas sam imao prezentaciju pred lokalnim studentima prava i novinarstva. Nasao se i poneki pravnik, a i par globetrottera lokalnih koji znaju kako je to.
Nocas sam se namucio s prevodom transkripta na lokalni jezik. Naravno, predavanje je bilo na engleskom, kako i dostoji kad si daleko od doma.
Zanimljive su mi bile reakcije studenata. Naime, ovdje se na studij ide vec od 16 godina, traje 4 do 6 godina (pa konacno bude kao kod nas) ali atmosvera na predavanjima je prilicno opustena.
Kako je predavanje bilo kurtuazne prirode, nacrtali su se i profesori. Bar 10 njih...
Sve u svemu, predstavio sam sto mi to kod nas radimo, kako je i u principu, bilo je zanimljivo.
Iza toga setnjica po kisi...
Fascinira me gostoljubivost ovih ljudi. Cak su bolji od balkanaca po tom pitanju, a obazovaniji svakako.
Neki dan sam bio na izletu na kojem je uz lokalni univerzitet bilo i studenata iz glavnog grada. Razgovaramo mi tako na engleskom, covjek govori i francuski i pomalo njemacki. Pa ja izvalim: "Hrvatska samo sto nije pocela pregovore sa Europskom unijom, ocekujemo da ce biti primljena u clanstvo za 4-5 godina... a ovaj ce meni - mozda vjerojatnije za 10 godina. Iza toga sam cuo detalje na temu geopoliticke situacije u srednjem mediteranu, koje su svakako nesto sto mozes procitati u Time ili slicnim casopisima...
Ljudi izgledaju nekako mladje, barem do tridesete.
Rektorica fakulteta podsjetila me na strogu direktoricu srednje skole, koja zna podviknuti na djecu koja se raspojasaju na skolskoj ekskurziji. Ipak, Opustenost ne ide s neozbiljnoscu i trudom koji ti ljudi ulazu, dapace. Jedino u cemu bi ipak bili iza nas je odnos prema ocuvanju prirode. Naime, profesoti se dosta trude, ali natjerati studente da pokupe sve plasticne vrecice i prazne flase... nije lako.
Sad na malo zalosniji dio price. Voda. Zbog loseg stanja vodookspnog sustava, postoje redukcije pa ljudi cuvaju vodu u specijalnim rezervarima, koji su vrlo domsiljato slozeni, ali cinjenica da na raspolaganju imam ukupno oko 40 litara vode dnevno, nije bas laka za prihvatiti. Ipak, svaki drugi dan mogu se "raspojasati" sa tusiranjem.
Na ovom izletu osobito mi je bilo zgodno kad su studenti zamolili policijsku patrolu u prolazu da im donese par karnistera vode, da bi se osvjezili (dok su istrazivali neki kanjon dubok 150 metara) te su policajci ukljucili sirenu kad je stigla posiljka vode...
Studenti i policajci, ozbiljni ljudi koji su dosli pomoci mladezi i pritom bili razdragani i sretni.
Opca atmosfera optimizma ne moze se sakriti. Ovi ljudi rade puno na prosperitetu, te je ocito da zavredjuju vise. Ali o tome jednom drugom prilikom...
objavio fotoalbum 26. travanj 2005 16:41:00 |
Permalink |
Turska nudi Armeniji zajedničko istraživanje o genocidu
Iako je desetljećima odbijala navode da su zločini ikad počinjeni,
Turska je, izložena sve većem pritisku međunarodne javnosti, pokazala
spremnost da preispita taj dio svoje vrlo maglovite prošlosti
opseznije u Vjesniku...
O temi u Vecernjem listu
objavio fotoalbum 26. travanj 2005 7:42:00 |
Permalink |
pon - 25.04.2005
Armenci obilježili 90. obljetnicu genocida
EREVAN – Tisuće Armenaca okupile su se u nedjelju na ulicama glavnog grada Erevana kako bi obilježile 90. obljetnicu masovnog ubojstava do 1,5 milijuna Armenaca tijekom Prvog svjetskog rata na području tadašnjeg Otomanskog Carstva, zločina kojeg mnogi ocjenjuju genocidom. Armenija je posljednjih godina pojačala kampanju za međunarodno priznanje činjenice da se dogodio genocid, za koji okrivljuju turske otomanske vlasti. Turska priznaje da se dogodila tragedija te da su stotine tisuća Armenaca poginule, ali opovrgava da je bila riječ o genocidu koji je provela država, a brojne ljudske žrtve objašnjava ratnim okolnostima. Turske vlasti uhitile su 24. travnja 1915. stotine armenskih intelektualaca, od kojih su mnogi odmah pogubljeni. Ubrzo su uslijedile odredbe o masovnom prisilnom preseljenju Armenaca iz Anatolije kroz pustinju u Mezopotamiju i današnju Siriju. Većina zapadnih izvora slaže se da je bilo najmanje milijun mrtvih. (Hina/dpa)
Novi List
objavio fotoalbum 25. travanj 2005 9:25:00 |
Permalink |
ned - 24.04.2005
kultura knjiga
Stoljeće koje se u Europi brojalo kao XIV. išlo je kraju kada je
beskrajnim stepama Srednje Azije mahnitao tatarski kan
Timur Lenk
(Tamerlan Hromi), osvojivši sve što se osvojiti dalo. Jednoga dana nađe
se nesmiljeni osvajač pred armenskim selom Goš i zatraži da mu žitelji
predaju sve svoje zlato.
Armenci odbiše, kan padne u jarost, ali prije
no što je počeo žariti i paliti, dao si je pozvati jednoga mudraca koji
je bio verziran u ondašnje prilike.
Tamerlan Lenk (Hromi) htio je znati što tamošnji puk drži najvećom
vrijednosti, da je onda osvetnički uništi. Mudrac odgovori kratko:
»Knjige!«
Timur Lenk nije osobito držao do knjiga i rukopisa, ali je poslušao
mudraca te je naredio da se spali biblioteka obližnjeg samostana. Na
vijest da su knjige i rukopisi stali gorjeti, žitelji sela pojurili su
kanu sa svim blagom i zlatom koje su imali, da bi plamenu oteli ono što
im je bilo od blaga i zlata vrednije.
U glavnom gradu današnje
Armenije,
Erevanu, pedesetih je godina
dvadesetog stoljeća podignut muzej-biblioteka –
Matenadaran – koji čuva
neprocjenjivo blago: knjige, iluminirane rukopise, zemljovide, notne
zapise, povelje. U muzeju čuvaju se sva pismena na kojima se ikada
pisalo na ovim prostorima, od klinastog do reformiranog, armenskog.
objavio fotoalbum 24. travanj 2005 8:38:00 |
Permalink |
ned - 17.04.2005
snovi
Ovaj tjedan sam odlučio se malo odmoriti. Naravno, kad si zacrtaš odmarati se, spavati, tad ti dođe - nesanica. Možda sam počeo brinuti, malo više, o tome što me čeka. Ili me ono što je bilo, dovelo do toga da teže spavam.
A možda mi je jednostavno došlo do toga da ne sanjam, već da budem realan i budan.
Kao u starom vicu:
Zašto narodni neprijatelj ima podočnjake? Zato što nikad ne spava.
A zašto antifašisti imaju još veće?
Zato što su uvijek budni.
Pa bio ja na kojoj god strani, slično mi se piše...
Eh. Sutra je novi dan...
objavio fotoalbum 17. travanj 2005 2:55:00 |
Permalink |
čet - 14.04.2005
Sutra je novi dan
Danas mi se kolegica opraštala, ide u bolje sutra. Izjava za kraj:
Tko je sve ovo prošao, nema straha.
Uistinu, ne bojte se.
objavio fotoalbum 14. travanj 2005 17:13:00 |
Permalink |
uto - 05.04.2005
navodnjavanje
Tehnologija koja život znači - navodnjavanje. Kako problem salinacije tla može biti kritičan za područje euroazije, iz kine nam dolazi značajna vijest: uređaj za navodnjavanje koji ne troši energiju, jeftiniji je za red veličine od tradicionalnih sustava.
više:
Energy-free irrigation technology invented
objavio fotoalbum 5. travanj 2005 19:12:00 |
Permalink |
karte
Novi servis koji nudi google:
http://maps.google.com/mapsprvi dojam: satelitske snimke su prilično dobre, no ne može se zumirati previše u europi. Ipak, relativno detaljan prikaz globalne mape može poslužiti za orijentaciju...
objavio fotoalbum 5. travanj 2005 19:10:00 |
Permalink |
odljev mozgova
Danas sam doznao da jedna moja frendica odlazi s posla. U Norvešku. Ide na 4-5x veću plaću, posao isti, ali radni uvjeti bolji. Fora je u tome da što se tiće prilagodbe, samo što ju nisu molili da ode tamo, jer to je u pripi*dini iznad polarna kruga.
Druga ponuda, Novi Zeland. Tražili tamo stručnjaka, - pitao sam sve koje bi se to moglo ticati, ali nije da su baš ljudi bili zainteresirani. Fora je da nisu vjerovali da bi mogli otići tamo.
Ekipa priprema neki strukovni štrajk, traže povlastice, ali nije fora u tome da je u usporedbi sa drugima ovdje u ovoj državi loše, no činjenica je da svi drugi nude - daleko više.
Tako je to kad si u deficitarnom zanimanju gdje ti samo znanje jezika uz stručnost koja se dobije nakon desetaljeća truda postaje vrlo cijenjena roba na globalnom tržištu rada.
Uska specijalizacija vrlo ograničenog broja stručnjaka, diže cijene.
Pa se možemo pitati - da li takvoj skupini dati povlastice, koje će ih demotiviati da idu na 5 ili 10 puta bolju plaću? Ili na njih, bolje po starom prokušanom modelu starih privilegija, krenuti đonom da budu tihi?
Pa kad ne bude više nikog u blizini, kuda onda?
Taj sindrom je uništio DDR, istočnu njemačku. Podigli su Berlinski Zid - samo da spriječe odljev mozgova, nije im uspjelo. A bili su najbolji u lageru.
Mobilnost vrhunskih stručnjaka polako dolazi sve više ovdje, a kako razlike ponuda rastu, mijenjaju se i ideali vezani uz društveni status i utjecaj.
Znati da si tražena roba, dovodi do toga da se inertnost počinje zanemarivati i razlozi da se nešto trpi polako se mijenjaju.
I kaj sad?
objavio fotoalbum 5. travanj 2005 18:42:00 |
Permalink |
pon - 04.04.2005
Može li čokolada liječiti kašalj?
Može li čokolada liječiti kašalj? Pita se
Dr Weil.Teobromin, sastavni dio kakaoa, uspoređivan je sa kodeinom, opioidnim analgetikom, te je preliminarna studija ukazivala da je možda efikasniji u suzbijanju kašlja. Pretpostavljeni mehanizam je djelovanje na nervus vagus. Rezultati su prikazani u
Federation of American Societies for Experimental Biology Journal on
Nov. 17, 2004 -
fasebj.org/U originalnom članku stoji:
We also demonstrate that theobromine
directly inhibits capsaicin-induced sensory nerve depolarization of
guinea-pig and human vagus nerve suggestive of an inhibitory effect on
afferent nerve activation. These data indicate the actions of
theobromine appear to be peripherally mediated. We conclude theobromine is a novel and promising treatment, which may form the basis for a new class of antitussive drugs.
Ova istraživanja ipak tek upućuju na to da bi mogla biti otkrivena novi, efikasniji lijekovi za kašalj, te ne znače da sad svi trebate pojuriti i izjesti velike količine čokolade! Dr Weil preporuča, kako su količine usporedive sa dvije šalice vruče čokolade, da se pokuša sa visokokvalitetnom čokoladom sa bar 70% kakaoa, kako se ne bi izložili prevelikom riziku - debljanja. Drugi mogući korisni učinci čokolade su poliphenoli koji se također mogu naći u crnom vinu a kojima se pripisuju pozitivni učinci za srčanu funkciju, a ne treba zaboraviti ni flavonide, koji mogu smanjiti šansu srčanog udara.
Kakao očito ima neka potencijalno ljekovita svojstva, te mali užitak u ovom biljnom proizvodu ne treba gledati sa zaziranjem, naravno ako se to radi umjereno i uz ostalu adekvatnu prehranu.
Možda stoga treba razamisliti, ukoliko imate kašalj, da li radije uzeti šalicu čaja, ili šalicu - kakaa?
Dobar tek.
objavio fotoalbum 4. travanj 2005 21:12:00 |
Permalink |
sub - 02.04.2005
...
objavio fotoalbum 2. travanj 2005 1:04:00 |
Permalink |
ba ej..................