Karabakh, 29.4.2005. Citam jedan stariji document, Tatoul Hakobian: Armenian Daily #150, 31/08/2004. Razmatra gospodarske osnove u postsovjetskoj eri, opisuje de facto samostalne enklave Karabagh, Abkhazju, Juznu Osetiju I Transdnjestriju. Citiram:

"The unfinished wars in Transdnestria, Abkhazia, Southern Ossetia and Nagorno Karabagh are the key factors that hinder the former Soviet independent states to unfold their potential fully. A microstate is in the center of each conflict. The leaders of these microstates won the local wars but for the Russian arms.”

Ne mogu a da se u ovom trenutku ne osvrnem na sukobe u bivsoj Jugoslaviji. Naime, de facto tvorevina Krajina nije uspjela razviti ekonomiju te je u jednom trenutku 1993-94 godine nezaposlanost dosegla 95%. To je utjecalo na cjelokupnu motiviranost tamo, no nasuprot tome, novostvorene enklave u postsovjestkoj eri su sasvim druga prica:

"The isolation that lasts for decades and the unrecognized governments made them a military society."
"The society of Nagorno Karabagh is the closest to the natural society among these four countries…

I dalje:
"There existed some mixture of economy and local policy in Karabagh that is considered independent. But it is united
with Armenia and its economy is supported by Diaspora, in fact."

“Thus, Karabagh may have a good future if the fate of this enclave is settled in some way", the Economist writes.”

Kako ove cinjenice izgledaju godinu dana kasnije? Naime, Stepanekert posjecujem godinu dana kasnije, i primjetio sam poneku promjenu.
Prvo, ovaj grad se izgradjuje. Cestogradnja je u relativno snaznom zamahu, lokalne ulice se umivaju, uredjuju se (postavljaju bjele trake po ulicama, sa modernim novim uredjajima) broj semafora je u porastu. Otvoreno je nekoliko novih supermarketa, uredjenih po zapadnim standardima. U ducanima bjelom tehnikom vidi se vise luksuzne robe, kvalitetniji hladnjaci. Broj internet caffe je porastao.
Lokalni Karabakh Telecom uvodi po malo roming, raste penetracija mobilne telefonije sto je ocito na ulicama. Vozni park, u kojem dominiraju Lade iz kasnih osamdesetih, ocito je poboljsan sa takvim vozilima kao sto su BMW, Opel i slicne, a bome ne manjka ni luksuznih terenskih vozila.
Ipak, supermarketi od strane robe ipak vise „luksuznu“ robu kao sto su konditorski proizvodi, no ocito je da je prilican uvoz iz ukrajine, rusije ponesto iz arapskih zemalja, a ne manjka ni zapadnoeuropskih artikala. Cijene zapadnih proizvoda su nesto vise, no obilje turskih proizvoda, prilicne kvalitete (tekstil, bjela tehnika) upucuje na to da je trgovina ovdje pragmaticna i nije namjenjena tek uzem krugu ljudi.
U razgovoru s ljudima vidljivo je da velik broj bazicnih proizvoda ljudi obavljaju samostalnim radom te da je ovo mjesano poljoprivredno gradsko gospodarstvo, uz visok stupanj autonomije.
U vecem broju kuca koje sam posjetio vidio sam da mladi ljudi ostvaruju vrlo visoku razinu komunikacije putem interneta, bilo sa svojom rodbinom (dijasporom) bilo sa svim drugima.
Efekti globalizacije su zamjetni u stilu zivota mladih ljudi.
Utjecaj ruske muzike je daleko veci nego utjecaj zapadne. MUZ TV kanal je daleko najpopularniji, u kaficima se pretezno slusa ruska glazba.

Da zakljucim, ukupni dojam ukazuje da postoje elementi u ovom drustvu koji su tipicni za gospodarski uzlet.