U zadnje vrijeme često imamo priliku vidjeti plakate o novoj “reformi” gdje se naglašava važnost uvođenja istovrsnih lijekova. Kao argumenti pojedini farmakolozi navode “da se radi o istim molekulama” te da “originalne kompanije moraju platiti razvoj, pa je to zato skuplje, a generičke nakon isteka licencnog roka mogu ponuditi isto za manje novaca”.

Te se navodi - da su to isti lijekovi. Ne generički lijekovi, već “istovrsni lijekovi”.

Koliko je to daleko od istine.

Pokušajmo to opisati na nečemu što je krenulo kao lijek (prodavalo se u apotekama) a kasnije je ušlo u široku uporabu. U biti, to je san svakog farmaceuta - da mu se proizvod prodaje ne u ljekarni, već u trgovini hranom. Jedan takav lijek, a kasnije hrana, je svakako i kola napitak. U natpisu Koliko je Coca Cola zdrava, možete malo vidjeti povijest tog napitka.

Dakle, Koke bi bio originalni “lijek”. Pepsi - prvi generik. Ali ipak malo različit. A na suvremene generike, koje proizvode razne generičke kompanije - to bi bilo usporedivo sa robnim markama trgovačkih kuća. Primjerice, kod nas Sky Cola, American Cola, Clevier Cola, Mercator Cola… dakle “istovrsni kola napici”. Da li su oni baš tako istovrsni? Jesu. Ovdje nabrojani imaju isti postotak kofeina i slični su po ortofosfornoj kiselini, dakle “istovrsni su”.

Pa zamislite sada nekog eminentnog znanstvenika kako vam na nacionalnoj televiziji propagira da pijete “kola napitke” umjesto originalnih. Malo teže? Pa i jedno i drugo vi ste platili, no “lijekove” vam daje “država”. Barem to mislite…

No da nakon ove prispodobe krenemo jedan korak dalje, na lijekove u ručnoj, dakle bezreceptnoj primjeni. Naveo bi acetilsalicilnu kiselinu, jedan od najčešće korištenih lijekova. Danas postoje šumeće tablete te najnovije “acidorezistentne tablete” koje su osmišljene tako da bi bilo manje nuspojava, lakše se podnosila “molekula” i u principu pokazuje da osim “istovrsne molekule” lijek sadrži još nešto. To je ono što je u biti dodatna kvaliteta - a za što su potrebne godine razvoja i zbog čega je nužno da se lijek unapređuje.

Velike korporacije koje imaju “originale” često pri kraju licencnog perioda u novije vrijeme pokušavaju izbaciti neke takove inovativne proizvode. Generičke često ostaju na “zastarjelim” oblicima - koji su svakako jeftiniji za proizvodnju. Često se vide generici u kapsulama u vrijeme dok je “original” u istoj formi povučen, a sada se nalazi u nekim “lakotopljivim tabletama” ili nečemu što pacijenti bolje podnose, a time je liječenje i efikasnije.

Naravno da nekim pacijentima je isto koji lijek uzimaju - no propisi sada ne dopuštaju specijalisti da odredi što je za pacijenta najbolje, već se mora povoditi za “jednako učinkovitim lijekovima” tako da u biti generičke korporacije uredno mogu raditi promociju na “zadnjoj karici” odnosno onome tko konačni lijek propisuje odnosno izdaje, a ne moraju se “zamarati” takvim “sitnicama” kao što je originalno istraživanje.

Originalna kompanija dostaviti će vam radove, podučiti vas najnovije spoznaje o lijeku. Generička će vas odvesti na domjenak, potruditi se da vam plati put, kako bi vas držala “zainteresiranima” za njihove - proizvode.

A gdje je tu dobrobit pacijenta?

Dok ipak postoji kakva - takva kontrola, ipak imamo “prave lijekove”. No u prikrajku nam stoji cijela jedna druga industrija - lažni lijekovi.

Na prvi pogled istovrsni lijekovi, oni su istovrsni samo po formi, ti “lažnjaci” su u najboljem slučaju tek neefikasni, dok su u najgorem - vrlo opasni.

Pretpostavimo da se radi o nekom antidepresivnom lijeku. “Original” ima svoja farmakokinetska svojstva, dinamiku ulaska i izlaska u organizam. Pacijent ga “osjeti”. Neki generik je “malo različit” i ako nemate iskustva sa originalom, možda vam to i odgovara. Nekad čak i bolje, jer je “malo slabiji”.

Suprotno od toga, “falsifikat” može u najboljem slučaju imati  - pozitivan placebo učinak.

E sad, kod antidepresiva pozitivni placebo učinak može ići čak i do 37% - dakle svaki treći pacijent se može osjećati bolje a da u biti ne pije lijek, već “šarenu pilulu za lilulu”.

Kolike su li tu uštede?