Stoljeće koje se u Europi brojalo kao XIV. išlo je kraju kada je beskrajnim stepama Srednje Azije mahnitao tatarski kan Timur Lenk (Tamerlan Hromi), osvojivši sve što se osvojiti dalo. Jednoga dana nađe se nesmiljeni osvajač pred armenskim selom Goš i zatraži da mu žitelji predaju sve svoje zlato. Armenci odbiše, kan padne u jarost, ali prije no što je počeo žariti i paliti, dao si je pozvati jednoga mudraca koji je bio verziran u ondašnje prilike.

Tamerlan Lenk (Hromi) htio je znati što tamošnji puk drži najvećom vrijednosti, da je onda osvetnički uništi. Mudrac odgovori kratko: »Knjige!«

Timur Lenk nije osobito držao do knjiga i rukopisa, ali je poslušao mudraca te je naredio da se spali biblioteka obližnjeg samostana. Na vijest da su knjige i rukopisi stali gorjeti, žitelji sela pojurili su kanu sa svim blagom i zlatom koje su imali, da bi plamenu oteli ono što im je bilo od blaga i zlata vrednije.

U glavnom gradu današnje Armenije, Erevanu, pedesetih je godina dvadesetog stoljeća podignut muzej-biblioteka – Matenadaran – koji čuva neprocjenjivo blago: knjige, iluminirane rukopise, zemljovide, notne zapise, povelje. U muzeju čuvaju se sva pismena na kojima se ikada pisalo na ovim prostorima, od klinastog do reformiranog, armenskog.