Za danas ništa posebno - osim što me totalno populariziraju. U zadnje vrijeme baš i nisam nešto za medije, u svom sam nekom svijetu. Tako je to, postoji vrijeme kad stvaramo, imamo ideje, a onda dolazi vrijeme da se prezentiramo. No nekako sve ovisi o našem ukupnom - samopouzdanju. Naime, pitanje je što u biti sve možemo, i do kuda idemo ako nas "ne poklope". Dosta toga se može postići jednostavno kad se usudiš.
To je poput pupoljka, ima potencijal izrasti u cjelo drvo ako mu se da vremena i šanse. A postoji toliko pupoljka, samo neki uspiju.
Sada sam osobno, u nekoj fazi rastrežnjenja - kad vidim da mi se dešavaju stvari koje sam mislio da se dešavaju samo drugima.
Ne mislim pritom na tzv. slavu, niti bilo što slično, već jednostavne stvari. Što bi se reklo, preosobno.
I zato za danas, ništa posebno osim nove pjesme:

Bijah pupoljak i uvenuh
Bijah sunce i uminuh
Bijah pjev i utihnuh.

Ali kud god idem, jesam
I ostati ću sam, nikad sam.