Danas sam navratio na friziru. Ono, mora se, da ne plašim malu djecu u kvartu. Razgovaram sa frizerkom - kaže da teško stigne učiniti bilo što, nema se vremena, stalno neka žurba. Fakat, tako je to danas.

E ta žubra. Trebao sam neki toner za printer star 5 godina. Toner bezobrazno jeftin, nenadmetiv sa bilo čime novim po cijeni po stranici. Pa dođem u pouzdani dučan. E kažu, trenutno nema. Pa naručite, čekati ću. Čeka se dva tjedna... Nema frke. Mogu čekati. I tako čekam ja tri tjedna, fakat treba bit uporan. Onda odem u drugi dučan. Treba mi nešto hardveraja, ali točno određena marka bla bla. Ako uzmem malo drugačiji, slabije performanse cijelog sustava. Pa kažu, nema. Pa dođem opet za tri dana. Pa nisu dobili, budu naručili. Pa ja opet za dva dana. Sad me već poznaju, vide ozbiljan sam kupac. Pa da navratim za tjedan dana... možda dođe. I hoću, pa nigdje mi se ne žuri, kupujem za sebe zar ne. Odem pokupiti neki gadget. Stigla roba, nakjučer. Prekjučer mi rekli - dođi sutra. A nisam stigao. Danas dođem opet. Pa me već pozna. E u subotu ću pogledati jel došlo, dođi slobodno. Znam da je tamo, tip nije imao vremena pogledati. Ma što je čekati malo, nigdje nam se ne žuri...

Fakat, načekavanje u redu svugdje. Hoćeš na toalet - red. Hoćeš nešto pojest - red. Hoćeš kupit novi mobitel - red. I svima se nešto strašno žuri, kao da je sve đaba.

A nije. Nema više ni kod stare babe đaba. Pa se čude što se uvode liste čekanja. Pa ih lijepo pitam - imaš uputnicu. E nemam. E pa nabavi, to ti je kao ček. A kako ću ja nabaviti uputnicu tako često, ne mogu... Pa ne možeš. Pa kako ću doći? Pa naruči se. Pa čeka se! Da, i onda???

Liste čekanja svuda, i zanimljivo stalno su otprilike iste, vremenski. Kao, gdje su se svi ti predmeti, pacijenti, gladni čekaći u fast foodu nakupili, gdje je nastao red?

Red je izraz ozbiljnosti kupnje. Nešto kao kad ste u vrijeme demokratskog socijalistizma htjeli prijeći austrijsko čehoslovačku granicu. Na granici auto, jedan golub i vaš autobus. A vi čekate 3 sata. Svaki put. Da nešto privjere...

Pa u ovom kapitalizmu nas stalno nešto provjeravaju. To se zove demokracija, bez s. Eto tako su vam nastali ti redovi, to je Birokratski demokratizam.

Kad nađete nekoga kome se ne žuri, pridružite mu se. Možda će to usporiti vaš ritam zgrtanja matrijalnog.

Neki dan zaboravio sam doma mobitel. Vratim se s posla - 44 propuštena poziva. Ma super, moram češće gasiti mobitel...