Na žalost hrvatski zdravstveni sustav ne bavi se simptomima, već samo bezglavo propisuje antidepresive

Ovo je zaključak članka u Poslovnom, u kojem se analizira stanje medicine. Izgleda da smo dobili novu “dijagnostičku kategoriju” za propisivanje antidepresiva. Nakon ozbiljnih bolesti, kao što je depresija, antidepresivima se liječila socijalna fobija, kompulzivni poremećaji, pa i anksiozno - depresivni poremećaji.

No onda su primjerice stidljivost proglašena “bolešću” a izgleda da je najnovija “bolest” - nezaposlenost.

Neiscrpan je set “bolesti” koje se mogu liječiti antidepresivima.

Suicid? Liječio se antidepresivima. Porasla potrošnja antidepresiva, stopa suicida - ostala je ista. Neki su se bunili da su imali smetnje te da im je konkretna terapija pogoršala suicidalnost, bilo je i tužbi - ali mediji o tome uglavnom - šute.

Ovisnost o sedativima? Često se čuju da benzodijazepini stvaraju ovisnost, a antidepresivi - ne. No antidepresivi (ne svi) također mogu stvoriti sindrom ustezanja kod naglog prestanka (to je jedan simptom ovisnosti). Drugo, sedativi se ne bi trebali primjenjivati kod vozača - ali kome je onemogućena vožnja odmah kad je dobio recept na lijek uz koji se ne smije voziti?

Mobbing? Često se propisuju antidepresivi zbog “stresa” koji su doživjeli od poslodavca, a u najnovije vrijeme - antidepresivi su nam tu i za “žrtve” Bullinga (jako je lijepo što su antidepresivi sada dozvoljeni i za djecu)

I evo sada - stvarno stanje stvari. Antidepresivi, antihipertenzivi i statini su “lijek” za - nezaposlene.

Sad mi se postavljaju nekoliko pitanja:

1. Nisu li nezaposleni jednostavno našli više vremena da pohode doktore, koji su im “otkrili” brojne bolesti koje se upravo lijepo mogu “liječiti” sa “modernim lijekovima”?
2. Nisu li nezaposleni možda jednostavno - nesretni, a to netko (možda krivo) tumači kao - depresiju, jer sada antidepresive može propisivati baš svatko sa diplomom medicinskog fakulteta, a antidepresive je tako lako dobiti na preporuku prijatelja i znanaca?
3. Nisu li upravo antidepresivi, antihipertenzivi i statini lijekovi koji se daju raznim ljudima, tek tako da nešto dobiju. Umjesto da se sa njima - porazgovara o problemima i potraži neko konstruktivno rješenje?
4. Ova studija pokazuje da su “zaposlene žene depresivnije”. Nije li to dokaz društvenog statusa istih, a ne dokaz neke “bolesti”.

I konačno, nije li možda ovo društvo bolesno, pa svoju nesavršenost rješava na način da sve odbačene, zanemarene, šikanirane, proganjane i tužne i nesretne ljude - šalje doktorima koji ih (nekritično) kljukaju lijekovima?

Nije li stoga poruka koju nam šalju upravo ova:

Šarene pilule za lilule, uzmite, pijte, samo šutite, šutite, za vas nema nade…

I što da vam kažem?