Kupovali smo više nego što nam treba, prodavali na dug i tako ćemo nastaviti; popusti, rasprodaje, obročne prodaje, dopušteni minusi, peglanje kartica, tjedne i dnevne ponude, najnovije sezonske kolekcije, online shopping, klađenje – nama ništa nije strano – ovisni smo o shoppingu. Reklame, leci, prospekti gdje god se okreneš…(1)

Ova fašnička krilatica opisuje našu stvarnost. U kapitalističkom slučaju sloboda je jednako potrošnja, potrošnja znači zaduživanje, zaduživanje pak neminovno vodi k ropstvu. U našem je slučaju cijela zemlja zadužena pa se i pojedinac prilagodio toj situaciji. Minusi na tekućem računu su i dalje tu, krediti stižu na naplatu. Nema povratka. Nema pobune. Samo poslušna radnička klasa koja za svoje poslodavce proizvodi sve veći profit (2)

Ovo je prošlost za veliki broj hrvatskih praznoglavaca. Dobili ste svog edila - koji će vam bez problema moći uložiti veto kad pretjerate.

Hrok :) - upravo tako se piše na službenim stranicama.

Pogledajmo što kažu o sebi:

Kreditno izvješće predstavlja podatke o kreditnim zaduženjima klijenta. Dakle, podatke o zatraženim i odobrenim kreditima, redovitosti otplate kredita, instrumentima osiguranja i ostalo vezano uz kreditni odnos s bankom.
To se odnosi samo na podatke o kreditima, uključujući i kredit po tekućem računu (odobreni minus) jer on predstavlja kreditno zaduženje.

U biti, kad dignete pedeset kuna i uđete u minus

- netko može doznati gdje imate tekući račun.

Evo što nam je po pitanju dužničkog ropstva pisao Ferić (3):

I naše javne kuhinje bit će zacijelo pune onih koji su uzeli nerealne kredite, ali to nipošto nisu sve dimenzije tragedije. Strašno je što onaj tko financijski “puca” i ne može vratiti kredit zapravo enormno gubi i u društvenom smislu. To je zbog neugodne institucije jamca. Jamac je obično prijatelj ili rođak koji nam vjeruje kad podižemo kredit i sa smiješkom potpisuje mjenice, ili već ono što se mora potpisati kod bilježnika. Međutim, kad dužnik zapadne u probleme, jamac postaje žrtva. U najvećem broju slučajeva onda je žrtvovano i prijateljstvo ili rođački odnos, a čovjek gubi i nešto što je kudikamo vrednije od novca. Poslovne banke nam, dakle, reguliraju i društvene odnose, nerijetko i na vrlo bizarne načine. Naime, u općoj pomami za kreditima pojavila se enormna glad za jamcima i odjednom su svi počeli pecati kolege s posla, bratiće, kumove, roditelje ili čak susjede da im budu jamci.

Sad treba biti pametan, pa pogledati ovo:

Mogu li i ja vidjeti svoje kreditno izvješće (4)?

Naravno, svaki građanin može putem svoje banke zatražiti svoje kreditno izvješće i ono će mu u zakonskom roku biti dostavljeno. U njemu će uz financijske podatke o svom kreditu/kreditima, vidjeti i banku kreditora, te sve banke koje su za njega zatražile kreditno izvješće.

Dakle postoji neki nadzor - da vidim da li su taj kredit gdje sam pred nekoliko godina nekom nešto potpisao, otplatili (kako su mi rekli) ili baš i nisu…

Preporuke:

1. ne koristiti minus na tekućem računu - ne znaš tko te gleda
2. nadati se da nećeš pasti u dužničko ropstvo, bar ti i obitelj ti.

A što je država o tome mislila, pogledajte malu lekciju iz povijesti:“The bankruptcy of the enormous State at the same time as these small privileged groups, while they evaded taxation, heaped up riches and created around their villas economic and social microcosms completely cut off from the central authority. It was the end of the Roman world. It was the be-ginning of the Middle Ages.” (Aurelio Bernardi, found in Carlo Cippola, ed., Economic Decline of Empires [London, 1970], page 72.) (5),

Preporuke za daljnje čitanje: (6), (7),